Ovo nisu priče o gradovima. Nema vodiča, nema spiska znamenitosti i nema „šta obavezno videti“. Ovo su putovanja koja počinju onda kada želiš da pobegneš, ali još ne znaš kuda.
Putujem da bih se sklonila. Od pitanja na koja nemam odgovor, od ljudi koji previše očekuju i od stvarnosti koja ne pita da li sam spremna. Nekad je to samo misao o vozu koji ide daleko, nekad miris mora koji još nisam videla, a već mi nedostaje.
Ova putovanja nisu planirana. Ona se dese u glavi, u grudima, u onom trenutku kada shvatiš da moraš negde — makar i u sebe. To su mesta na kojima ostavljam stare verzije sebe i vraćam se lakša, čak i kada se fizički nigde nisam pomerila.
Putovanje ovde nije beg iz života, već povratak sebi. To je prostor u kome se bude čula, strasti i hrabrost da ponovo poželim. Da poverujem da postoji drugačiji ritam, drugačija ja, drugačiji ishod.
Ako tražiš destinaciju — nećeš je naći.
Ako tražiš osećaj — možda se prepoznaš.
Jer neka putovanja ne menjaju adresu.
Menjaju pogled.
